Invazivne vrste prijetnja endemskim i autohtonim vrstama riba

Invazivne vrste se u 21 stoljeću smatraju „ekološkim ratnicima“ protiv globalne autohtone bioraznolikosti i uzročnikom velikih ekonomskih šteta. Između različitih grupa vodenih organizama ribe su u apsolutnom broju od 624 vrste najviše introducirana grupa i ove introdukcije kao i zabilježene štete u autohtonim ekosustavima stavljaju ribe u invazivne organizme koje je potrebno detaljnije istraživati.

Ekološka udruga ”Anguilla“ od travnja do rujna 2021. godine provela je terenska istraživanja ihftiofaune u sklopu projekta “Inventarizacija endemskih vrsta riba donjeg toka rijeke Neretve i Hutova blata nakon recentne invazije alohtonih karnivornih vrsta riba“ kojeg sufinancira Fond za zaštitu okoliša Federacije BiH na osnovu provedenog Javnog konkursa za dodjelu sredstava za realizaciju programa, projekata i sličnih aktivnosti iz područja zaštite okoliša za 2020. godinu.

Istraživanja su provedena na vodama Hutovog blata, Mostarskog blata te rijekama Krupi, Bregavi Buni i Trebižatu. Istraživanje je provedeno klasičnim ribarstvenim metodama i analizama u suradnji s  ribarskim društvima koja imaju koncesije na dijelove toka istraživanih rijeka. Glavni cilj projekta je utvrditi status endemskih vrsta riba donje Neretve, te status invazivnih vrsta riba sa naglaskom na četiri karnivorne vrste (štuka, Esox lucius, smuđ, Sander lucioperca, europski som, Silurus glanis i pastrvski grgeč, Micropterus salmoides,).

Unošenje alohtonih vrsta u Europu ima dugu povijest. Prema bazi podataka invazivnih vrsta broj slatkovodnih vrsta unesenih iz drugih kontinenata u europske vode je 32 vrste iz 13 porodica. Najveći broj vrsta je unesen aktivnostima akvakulture (21%), trgovinom akvarijskim ribama (17%) i poribljavanjem (12%). U slučaju jadranskoga sliva, introdukcija nije bila značajnije izražena sve do početka izgradnje brana u glavnom toku Neretve. Međutim, u zadnjih 50-tak godina je u jadranskom slivu BiH zabilježeno 27 alohtonih vrsta. Izgradnjom 12 umjetnih akumulacija u cijelom slivu Neretve i velikim melioracijama u području Višića i Čeljeva (Grad Čapljina), došlo je do velikih promjena izvornih ekosustava. Ovo je kao posljedicu imalo introdukciju alohtonih riba različitoga podrijetla.

Iz udruga ”Anguilla“ ističu da provedena istraživanja  pokazuju da su posebno ugrožene mirnije vode Neretve ispod Žitomislića i Hutovo blato, je su invazivne vrste posebice štuka, smuđ, europski som, i pastrvski grgeč izvrsno adaptirane na ove vode, te su već utvrđene značajne prijetnje endemskim, uglavnom malim šaranskim vrstama riba.

Istraživanja su pokazala veliki porast brojnosti grgeča i štuke na cijelom prostoru Hutovog blata. Prvi zabilježeni primjerci ove dvije vrste u vodama Hutovog blata  ulovljeni su 2018. godine u rijeci Krupi. Kroz protekle tri godine potvrđen je aktivan mrijest u ovim ekosustavima koji započinje od veljače. Štuka i grgeč se lovi u rijeci Krupi, Deranskom jezeru i Svitavskoj akumulaciji ali i u pri brdskim jezerima (Jelim, Drijen), te se može zaključiti da su naselile cijelo zaštićeno područje parka prirode. Kroz istraživanja ulovljene su jedinke svih starosnih grupa, od jednogodišnje mlađi do štuka starih i deset godina, raspona masa od 10 grama do 7,5 kilograma. Budući da su ove vrste predatori, uz standardna mjerenja i procjene starosti, izvršena je analiza  prehrane radi utvrđivanja sastava plijena. Posebno zabrinjavaju dva pokazatelja, nalaz mlađi ukazuje da je štuka u ovim vodama zaokružila životni ciklus, da se aktivno mrijesti i da je naselila glavna rastilišta i mrjestilišta neretvanskih endema, a to su pribrdska jezera Hutovog blata. U njima je recentno zabilježen i najveći broj ulovljenih jedinka, pri čemu je utvrđeno da se uglavnom hrane endemskim ribama, ploticom i podustvom, koje se i mrijeste u ovim jezerima i potocima. Ovom procjenom se smatra da je rizik invazije štuke u Parku prirode Hutovo blato, izrazito velik, a potencijalne štete na lokalnu ihtiofaunu ogromne.

Prema zapažanjima sportskih ribolovaca hiperprodukcija štuke zabilježena je i u rijeci Trebižat. Smatraju da je introdukcija ove vrste došla preko HE Peć Mlini, odnosno akumulacije Nuga odakle se rijekom Trebižat proširila i na ostale vodotoke.  Uz štuku od invazivnih vrsta zabilježeni su i grgeč, som i sunčanica.

Pastrvski grgeča je predator nad manjim ribama i beskralješnjacima. U našim vodama nema ulogu dominantnog predatora, već je u kompeticiji s ostalim grabežljivcima ali je procijenjen kao visoko rizična invazivna vrsta. Pastrvski grgeč je već zaokružio životni ciklus u vodama delte Neretve u RH, a posljednjih godina i u vodama Hutovog blata što potvrđuju provedena istraživanja.

Smatra se da je krajem 20-tog stoljeća već oko 20% autohtonih slatkovodnih riba izumrlo ili pod prijetnjom izumiranja uslijed introdukcije alohtonih invazivnih vrsta riba. S obzirom na značaj donjeg toka rijeke Neretve i Hutovog blata kao staništa niza stenoendema (endema uske rasprostranjenosti), poput podustve, plotice, keljavca, neretvanske uklije, vijuna i glavočića, te područja mriještenja/rastilišta svih navedenih vrsta, potrebno je poduzeti mjere smanjivanja i kontrolne brojnosti invazivnih vrsta.

Eksperti ekološke udruga ”Anguilla“ rezultate provedenih istraživanja uz zaključke i preporuke prikazati će u završnom elaboratu o statusu endemskih neretvanskih vrsta riba i utjecajima alohtonih invazivnih vrsta na njihove populacije.